Povijest škole

Početke organiziranog glazbenog obrazovanja u Hrvatskoj nalazimo još u XVIII. st. Zahvaljujući odluci carice Marije Terezije iz 1776. u sklopu škole bilo je dozvoljeno oformiti glazbenu poduku, stoga već u prvim desetljećima XIX. st. glazbene škole dobivaju Karlovac (1804.), Rijeka (1820.), Osijek (1821.) i Varaždin (1828.). No njihov je rad u više navrata bio prekidan, stoga iako nije osnovana prva, Glazbena škola Vatroslava Lisinskog u Zagrebu najstarija je glazbena škola u Hrvatskoj s kontinuiranim radom.

Osnovana je 1829. kao Musikverein, što je ujedno bio i naziv Društva ljubitelja glazbe. Njega su dvije godine ranije utemeljili glazbenici amateri koji su djelovali u sklopu Društvenog orkestra. Uočivši potrebu za sustavnim glazbenim obrazovanjem, s ciljem podizanja kvalitete orkestra, javnosti su predstavili svoju namjeru osnivanja škole. S radom je počela 16. veljače 1829. te se taj datum kasnije počeo obilježavati kao službeni dan Škole.

Iako je cijelo vrijeme djelovanja dobivala materijalnu potporu, Škola je tek 1920. pridružena ustanovama s državnom potporom. Njezin se rad već sljedeće godine mijenja, osnutkom Muzičke akademije, u čijem su se sastavu tada nalazile osnovna, srednja i visoka glazbena škola. Škola je tri desetljeća djelovala u okviru Muzičke akademije, a 1951. sukladno ondašnjim zakonskim propisima o ustrojstvu i radu glazbenih škola, od visoke škole izdvojilo se osnovno i srednje obrazovanje, koje je od tada postojalo pod imenom Državna muzička škola.

Premda je u povijesti u više navrata mijenjala naziv, današnje ime Škola nosi po uglednom skladatelju i Ilircu Vatroslavu Lisinskom od 1962., a zadržala ga je i u vrijeme kada je bila dijelom Muzičkog obrazovnog centra, odnosno kasnije sustava glazbenih škola Zagreba, čijim je ukidanjem 1996. postala samostalna glazbena škola u Zagrebu.

Umjetnici vezani za školu

Od samog osnutka uz rad Škole vežu se brojna imena uglednih glazbenih umjetnika, koji su ostavili trag kao profesori i ravnatelji, primjerice skladatelji Ivan pl. Zajc, Antun Dobronić, Franjo Dugan, Ivo Lhotka-Kalinski, Ivan Matetić Ronjgov, Rudolf Matz i Albe Vidaković, dirigenti Igor Gjadrov i Vladimir Kranjčević, zatim muzikolozi Franjo Kuhač, Vinko Žganec i Josip Andreis te interpreti i pedagozi poput pijanistâ Svetislava Stančića, Melite Lorković i Ladislava Šabana te violinista i utemeljitelja Zagrebačke violinistčke škole Vaclava Humla.

Oni i još mnogi drugi svojim su znanjem utkali put i postavili visoke ciljeve koje je Škola zadržala do danas.